Više od polovice ispitanika priznaje da na odmoru lakše izlazi iz vlastitog karaktera. Još je znakovitije što bi gotovo polovica pokušala izbjeći posljedice pozivajući se upravo na to da su turisti.
Na odmoru vrijede druga pravila?
Radical Storage anketirao je 1.231 odraslu osobu iz Sjedinjenih Američkih Država o ponašanju na odmoru. Njih 56,5% reklo je da će na putovanju vjerojatnije učiniti nešto što im inače nije svojstveno.
Taj podatak ne znači nužno da putovanje mijenja osobnost. Pokazuje, međutim, da dio ispitanika odmor doživljava kao prostor u kojem lakše prelazi vlastite granice. U anketi je 42,5% ispitanika priznalo da je na odmoru prekršilo zakon, dok je 32,3% neprikladno poziralo s kipom. Prevaru partnera priznalo je 41,3% ispitanika.
Riječ je o vrlo različitim postupcima, od nepristojnog ponašanja do mogućih ozbiljnijih prijestupa. Istraživanje zato ne daje jednostavan odgovor na pitanje ponašaju li se ljudi na odmoru lošije. Ono bilježi ono što su ispitanici sami prijavili, ali bez usporedivih podataka o njihovu ponašanju kod kuće.
„Turistička karta” otkriva više od samog prijestupa
Najzanimljiviji raskorak pojavljuje se između ponašanja i očekivanja oprosta. Gotovo polovica ispitanika, njih 49,7%, rekla je da bi upotrijebila „turističku kartu” kako bi se izvukla iz nevolje.
Drugim riječima, status gosta ne doživljava se samo kao okolnost putovanja nego i kao mogući izgovor. Neznanje, nerazumijevanje pravila ili sama činjenica da je osoba izvan svog uobičajenog okruženja mogu poslužiti kao obrana kada nastane problem.
Za destinacije je taj podatak možda važniji od pojedinačnih priznanja. Upravljanje posjetiteljima postaje složenije kada se lokalna pravila promatraju kao nešto o čemu se može pregovarati, a turistički status kao razlog za blaži tretman.
Velik broj rezultata vijesti nije isto što i rast incidenata
Za pojam „loše ponašanje na odmoru” u protekloj je godini zabilježeno 120.000 rezultata vijesti, odnosno 512,2% više nego godinu ranije. Taj podatak pokazuje snažan rast medijske prisutnosti teme, ali ne potvrđuje da je istim tempom porastao broj stvarnih incidenata.
Nisu dostavljeni metodologija pretraživanja, korištena baza, točno razdoblje ni datum mjerenja. Broj rezultata vijesti zato ne može poslužiti kao dokaz da se turisti doista ponašaju sve lošije.
Kopenhagen nagrađuje, Balearski otoci zabranjuju
Destinacije na ponašanje posjetitelja ne odgovaraju na isti način. CopenPay u Kopenhagenu nagrađuje aktivnosti poput vožnje biciklom, korištenja javnog prijevoza i čišćenja luke. Umjesto da polazi od kazne, taj pristup pokušava poželjno ponašanje učiniti dijelom turističkog iskustva.
Vlada Balearskih otoka primijenila je drukčiji model. U zonama obuhvaćenima mjerama za odgovorni turizam zabranjena je konzumacija alkohola na javnim površinama. Ondje se ponašanje posjetitelja usmjerava izravnim ograničenjem.
Ta dva primjera pokazuju raspon mjera koje destinacije mogu koristiti: od nagrađivanja korisnih postupaka do zabrane ponašanja koje smatraju problematičnim. Iz dostavljenih podataka nije moguće usporediti njihovu učinkovitost.
Anketa nije dokaz „turističkog sindroma”
Rezultate treba čitati unutar jasnih ograničenja. Istraživanje obuhvaća odrasle osobe iz SAD-a i ne može se automatski primijeniti na turiste iz drugih zemalja. Nisu dostavljeni podaci o odabiru uzorka, demografiji ispitanika, formulaciji pitanja, vremenu provedbe ni statističkoj pogrešci.
Odgovori su samoprijavljeni, a istraživanje ne prati ponašanje istih osoba u svakodnevnom životu. Zbog toga nije potvrđeno da putovanje uzrokuje lošije ponašanje. Nije potvrđeno ni da je „turistički sindrom” stručna ili klinička dijagnoza.
Najčvršći zaključak ostaje uži: znatan dio anketiranih Amerikanaca kaže da na odmoru lakše čini ono što mu nije svojstveno, a gotovo polovica spremna je status turista iskoristiti kao obranu od posljedica.
Za destinacije problem zato nije samo u tome što pojedini gosti prelaze granice. Jednako je važno očekivanje da će im te granice, zato što su na odmoru, biti pomaknute.
